Električni automobili činili su 38% američke proizvodnje 1900. U čast svima koji su nas vratili ovamo

Američke su tvornice 1900. proizvele 4 192 motorna vozila. Više ih je vozilo na baterije nego na benzin: 1 575 električnih naspram 936 benzinskih, dok su ostatak činila vozila na paru. Po vrijednosti, električni automobili činili su gotovo tri petine cijele industrije.

Potom je električni automobil veći dio stoljeća proveo kao muzejski eksponat, mliječna kolica i predmet šale, prije nego što se vratio kao ono u što svaki proizvođač automobila sada tvrdi da je oduvijek vjerovao.

Ovo je kratka verzija tog puta, a pričamo je s razlogom. Prošlog smo tjedna tiho otvorili Chargalytics, besplatno, istraživačima, nevladinim organizacijama i novinarima bilo gdje u svijetu. Neka ovo bude naše hvala ljudima koji su električni prijevoz održali na životu kroz njegova loša desetljeća, kao i poziv ljudima koji će ga odvesti dalje.

Pariz je stigao prvi

Električni je automobil stariji od pobjede benzinskog automobila, a djetinjstvo mu je bilo ponajviše europsko. Gustave Trouvé provozao je baterijski tricikl ulicom rue de Valois u Parizu u travnju 1881. Andreas Flocken izgradio je četverokotažnu električnu kočiju u Coburgu 1888.

Belgijanac Camille Jenatzy je 1899. u Achèresu, pokraj Pariza, električnim automobilom torpednog oblika nazvanim La Jamais Contente dosegnuo 105.88 km/h. Bio je to prvo cestovno vozilo koje je premašilo 100 km/h. Ime, „nikad zadovoljna”, dobro je ostarjelo. Industrija otad nije zadovoljna.

London je električne taksije dobio u kolovozu 1897., a zbog zvuka koji su proizvodili prozvali su ih kolibrićima. Nikad ih nije bilo više od otprilike 75, a do 1900. nestali su: baterije i gume istrošile su se brže nego što su pristizali prihodi od vožnji. Svaki operator punionica koji ovo čita prepoznat će problem poslovnog modela.

New York je vozio na baterije

Električna vozila najbolje su prolazila ondje gdje su vožnje bile kratke, ulice popločane, a elektrana blizu. To je značilo gradove, a iznad svega New York. Električni taksiji vozili su Manhattanom od 1897., a gradske dostavne flote prelazile su na struju u brojkama koje nitko neće dosegnuti cijelo stoljeće.

Do 1914. električno je bilo 39% kamiona u širem području New Yorka. U Hartfordu u Connecticutu lokalna je elektroenergetska tvrtka već od 1912. iznajmljivala zamjenjive baterije i vlasnicima kamiona naplaćivala po milji. Baterija kao usluga, punih stoljeće prije pitch deckova.

Evo brojke koja nas je zaustavila. Na dan 1. siječnja 1921. u New York Cityju još su radila 4 362 električna kamiona i kombija, a gotovo 2 900 njih bilo je na gradskim ulicama od 1916. ili ranije. Između 2011. i 2014., dok se Nissan Leaf prodavao, Njujorčani su ukupno registrirali oko 1 600 plug-in automobila.

Jednostavno rečeno: stoljeće prije modernog električnog automobila, New York je na ulicama imao više električnih vozila nego što će ih imati 2010.

Benzin je pobijedio, ali ne brzinom

Prvo električno doba nije izgubilo utrku. Izgubilo je tri rasprave, jednu za drugom.

Prva je bila ručica za pokretanje. Pokretanje benzinskog automobila tražilo je snagu, a katkad i slomljen zglob, sve dok Cadillac 1912. nije stigao s električnim samopokretačem Charlesa Ketteringa. Najveći dar električne energije benzinskom automobilu pokazao se gumb koji ga je pokretao.

Druga je bila cijena. Fordova pokretna proizvodna traka spustila je cijenu Modela T s USD 850 1908. na ispod USD 300 do 1925. Američko Ministarstvo energetike navodi da je 1912. benzinski automobil stajao USD 650, a električni roadster USD 1 750.

Treća je bila mreža. Godine 1917. samo je 7 milijuna od 22 milijuna američkih kućanstava imalo električnu energiju. Studija iz 2021. objavljena u Nature Energy tvrdi da bi se većina proizvođača automobila vjerojatno odlučila za električni pogon da se mreža proširila 15 do 20 godina ranije. Električni automobil nije toliko izgubio od benzina koliko od nedostatka utičnice.

Otrežnjujuća je brzina sloma. Električni automobili činili su 38% američke proizvodnje automobila 1900. Do 1909. njihov je udio bio 3%.

Duga zima

Sljedećih 60 godina električna vozila opstajala su ondje gdje su rute bile kratke, a stajanja predvidljiva. U Britaniji je to značilo mljekara. Industrija je 1967. tvrdila da Britanija ima više baterijskih električnih vozila nego ostatak svijeta zajedno, gotovo sve dostavna vozila za mlijeko. Najveći svjetski operator EV flote neko je vrijeme bila jutarnja dostava mlijeka.

Svaki naftni šok probudio bi ideju, a svaki oporavak ponovno bi je uspavao. Nakon 1973. stigao je CitiCar, komad sira na kotačima; zajedno s nasljednikom proizvedeno ih je 4 444, najviše od svih američkih električnih automobila sve do 2010-ih. Enfield 8000, dizajniran u Britaniji i proizveden na grčkom otoku Syrosu, dosegnuo je brojku od oko 120.

Kalifornija je 1990. naložila proizvođačima automobila da počnu prodavati vozila s nultim emisijama. GM je proizveo 1 117 modela EV1, svaki dao u leasing, a zatim ih preuzeo natrag i većinu uništio. Vozači su im 2003. priredili sprovod.

Ono što je doista bilo važno dogodilo se negdje drugdje. Sony je 1991. počeo prodavati prvu komercijalnu litij-ionsku ćeliju, za kamkordere. Nitko tada nije mislio da je to priča o automobilima.

Drugo električno doba

Norveška je krenula rano i tvrdoglavo. Električne je automobile oslobodila poreza pri kupnji 1990., omogućila im besplatne cestarine 1997. i ukinula 25% PDV-a 2001., u vrijeme kada su u ponudi bili Think Cityji i Buddyji koje gotovo nitko nije želio. Dvadeset godina to je izgledalo kao politika bez tržišta.

Onda su automobili postali dobri. Tesla je isporučila prvi Roadster 2008., Mitsubishi je lansirao i-MiEV 2009., a Nissan Leaf u prosincu 2010. Električni automobili činili su 0.3% novih automobila prodanih u Norveškoj 2010. Do sada u 2026. čine 97.9%.

Ostatak svijeta slijedio je sporije, a onda odjednom. Električni automobili porasli su s 0.01% globalne prodaje 2010. na četvrtinu 2025., odnosno 21 milijun automobila u jednoj godini. Standardi su se nadmetali, CHAdeMO 2010. i CCS 2012., a Europa je 2024. s AFIR-om pokrivenost autocesta pretvorila u zakonsku obvezu.

A automobilima je trebalo mjesto za punjenje. IEA je 2010. izbrojio 3 994 javne punionice u cijelom svijetu. Do kraja 2025. bilo ih je više od 7 milijuna, a većina je izgrađena u posljednjih pet godina. To je najbrže širenje javne infrastrukture koje će većina nas vidjeti tijekom radnog vijeka.

2100.: neoslikani dio

Ovdje prestaje pošteno predviđanje. Glavni scenariji IEA-e završavaju 2035. BloombergNEF očekuje da će 2040. na cestama i dalje biti više od milijardu benzinskih i dizelskih automobila. Nakon 2050. nitko ozbiljan ne objavljuje prognozu, i u pravu su što to ne čine.

Zamislite kako bi 1926. predviđala 2026. Električni automobili bili su niša na umoru, većina kućanstava u svijetu nije imala električnu energiju, a nitko nije čuo za litij-ion. Tko god bude putovao 2100., možda neće posjedovati automobil, možda ga neće voziti i možda to neće zvati punjenjem.

Ono što znamo jest kako je nastalo posljednjih 145 godina. Stvorili su ih ljudi koji su mjerili, javno raspravljali i zapisivali: inženjeri u Parizu, elektroenergetsko poduzeće u Hartfordu koje je iznajmljivalo baterije, mliječni depoi, Kalifornijci koji su priredili sprovod automobilu, Norvežani koji su uporno glasali za porezne olakšice u koje nitko drugi nije vjerovao te istraživači i novinari koji su zbrajali podatke mnogo prije nego što ih je itko za to plaćao.

Vratiti dug, proslijediti dalje

I Chargalytics počiva na tom radu. Velik dio onoga što znamo o punjenju počinje s otvorenim podacima: norveškim registrom punionica NOBIL, volonterima OpenStreetMapa, europskim Copernicusovim klimatskim zapisima i dugim nizom diplomskih i doktorskih radova, znanstvenih članaka i novinskih priča koje su prve postavile neugodna pitanja.

Zato ljudi koji danas rade taj posao dobivaju Chargalytics besplatno. Research & Press otvoren je istraživačima, studentima koji pišu radove, novinarima i nevladinim organizacijama, u bilo kojoj zemlji i uz prijavu na bilo kojem jeziku. Uključuje 12 mjeseci našeg paketa Analytics i Research API, a stoji jedan redak ispod vašeg grafikona.

Prvo električno doba otpisali su ljudi koji nisu imali brojke. Sljedećih sto godina zaslužuje bolje. Ako ispunjavate uvjete, prijavite se ovdje. Ako poznajete nekoga tko ih ispunjava, pošaljite mu ovo.